Paisa

Završio je naš boravak u Putumayu. Pred nama je bilo dugačko putovanje, taksiji, busevi, avioni, naizmjence i bez reda. Nakon dugačkog dana sjedenja, čekanja, letenja i vožnje konačno smo stigli u Medellin. Za stanovnike Medellina i okolice kolumbijci kažu: Paisa.

Razlika u ljudima je osjetna. Žene dugih noktiju, umjetnih grudi i istreniranog tijela, muškarci s NY kapama.  Medellin ima urbani stil, znatno komercijalniji nego je to slučaj u Cali i ostalim manjim gradovima.

Ono što razlikuje Medellin od većine latinoameričkih gradova koje sam posjetio je infrastruktura. Metro stanice povezuju udaljene dijelove grada i može se izbjeći gužva na cesti. Metro vlakovi mogu biti pretrpani u određeno doba dana, ali barem se može stići u kraće vrijeme. Parkovi u kojima smo šetali bili su puni skupih restorana i popularne glazbe. Nisam bio opušten je na svakom koraku netko pokušavao ispristiti koji pezos, prodati koješta (između ostalog prodavači slatkiša prodavali su i kokain).

Ulice su određenim dijelovima grada bile prepune prostitutki raznih generacija. One nisu bile nasrtljive poput prosjaka i uličnih šanera. U Medellinu smo se zadržali samo jednu večer. Cilj našeg puta nije bio boravak u gradu. Išli smo u planine, tražili smo rijeke za veslati.

   Ples sa  Smrti

‍

    Imali smo problem u komunikaciji u prvim danima s Maelom, jednim od vlasnika kajak i rafting agencije u Medellinu i Cocorni, gradiću udaljenom dva sata vožnje od Medellina, na putu prema Bogoti. Prvih dana Nils je bio bolestan pa nismo išli kajakariti iako smo imali priliku. Dan poslije smo se dogovorili pratiti ih u raftu, kao gosti, kako bi mogli vidjeti jačinu rijeke.

    Mael nas je uputio svojoj prijateljici Luisi koja ima hostel koji iznajmljuje kajakašima koji dođu veslati s Expedition Colombia, tvrtka Maelova i Julesova, dvojica francuza kajakaša koji ovdje žive već dvanaest godina.

     Na rafting smo otišli kao mušterije skupa s petero mladih kolumbijaca koji žive u blizini. Rijeka Caldera, išli smo niz nju, kroz ogromnu visoku zelenu prašumu. Prvi dio rijeke je bio polagan. Nakon tridesetak minuta laganog veslanja stigli smo do prvog brzaca kod kojeg smo izašli i promatrali brzac. Voda se slijevala obliku lakta s desne strane rijeke, prvi dio je čini brzac nakon čega je valjalo preskočiti jednu hidrauličku rupu i nakon toga uporno veslati prema lijevo iako rijeka gura prema lijevo kako bi izbjegli još jednu hidrauličku rupu koja je burljala kao iz ogromnog kipućeg lonca.

-Možemo mi ovo, ići ćemo samo ako treba- govorio mi je Nils. U meni se probudio strah. Nastavili smo veslati, prešli smo raftom preko ogromnih i zahtjevnih brzaca i promatrali ih.

Ovo je daleko snažnije od ičega što sam dosad veslao, pomislio sam. Moj duh je preuzeo strah koji se pomiješao s uzbuđenjem.

-Sutra idemo kajakariti, možda ovu rijeku, možda Santo Domingo.- rekao nam je Mael a mi smo se obradovali. Nils više nego ja, mene je strah pritiskao jače nego me uzbuđenje dizalo. Navečer je grmilo svuda naokolo. Kiša je počela padati. Na moju sreću nije se dugo zadržala.

   Stigli smo ujutro:

-Idemo veslati Santo Domingo- rekao nam je Mael. Uz njega je bio plavokosi bradati englez Jonathan koji će veslati s nama.

-Kad si počeo veslati?-upitao sam ga.

-U listopadu.

-To je malo više nego pola godine. Stvarno se brzo može ovdje napredovati- rekao sam impresioniran.

-Od čega živiš?-upitao sam ga.

-Napravio sam dobra ulaganja i sad živim od toga, umirovljen sam. Ne planiram imati djecu, tako da do kraja života nemam potrebu raditi.

  - Stigli smo do naše polazne točke obučeni u kajakašku opremu i s kajakom na leđima.

Nisam zaveslao već dvije godine. Umrijet ću ovdje. Što mi ovo treba?-strujale su misli u mojoj glavi.

    Počeli smo veslati. kao da sam početnik, hvatao sam nestabilo najmanje kontratokove.

-Ovdje možemo izaći pa možete pogledati brzac.- rekao nam je Mael. Izašao sam iz kajaka i s ostalima se popeo na kamen i gledao u brzac.

-Morate napraviti buff na desnom kamenu s lijeva. Nakon što padnete na riječnu struju pratite njezini tok s desne strane. Ako idete previše lijevo struja vas može lagano prevrnuti.

Morao sam napraviti buff (nagnuti se na jednu stranu kajaka i zabosti veslo na mjesto gdje se voda počinje obarati. Treba doći brže od vode i dobro se odgurnuti kako bi uspio preskočiti preko hidrauličkih rupa, kamenja i ostalih opasnosti koje su se nalazile pod brzacem) nakon što dvije godine nisam uopće ni zaveslao. Nils je imao iskustvo veslanja od ranijeg djetinjstva i nastavio je veslati redovito na rijekama i morima. Njegov mozak ima bolji materijal za ovladati brzacima. Njih trojica su se spustila, bio je red na meni.

Gotov sam. Nemam pojma što radim. Možda trebam pobjeći, odustati i miran bez rizika se vratiti kući. Otišao sam prema kajaku, ušao u njega i spremio se na svoj usud. Krenuo sam veslati i u jednom trenutku je nestalo straha a ostala je samo instinktivna životinja koja je radila sve što je trebalo raditi. Što jače sam preletio preko kamena, zahvatio veslom gdje je trebalo i stvorio se plutajući na riječnoj struji koja me je vodila k ostalima.

-Dobra linija- uzviknuli su mi ostali s osmijehom. Linija je putanja na brzacu kojom idemo s kajakom. Odradio sam sve kako treba na ovom brzacu, ni sam ne znam kako.

    Odmah iza ovoga stvorio se i drugi brzac. Ušao sam u njega dobro ali nisam veslao u pravom smjeru i prevrnuo sam se. Htio sam eskimutirati, pomoću vesla vratiti se na površinu ali nisam uspio jer sam se naslonio na kamenja. Voda me je odnijela na sifon. Glavom sam izbio na zrak. Mael je držao moj kajak postrance kako bih mogao izaći. Povukao sam kajak za sobom i otplivao do idućeg kontratoka.

    Nastavili smo veslati. Borio sam se s brzacima koji su me pokušavali svojim iznenadnim mijenjanjem struja izbaciti iz ravnoteže. Par puta su brzaci uspjeli ali sam se uspio vratiti na površinu. Jednom sam čak lupio ramenom i kacigom od kamen. Nastavljali smo veslati i kad sam se nadao da je gotovo. Počeli su kontinuirani komplicirani i snažni brzaci. Jedan me je uspio izbaciti iz ravnoteže. Svojski sam se trudio vratiti eksimutiranjem na površinu, ali nisam uspio. S veslom sam osjetio drugi kajak. Izašao sam iz kajaka i počeo plivati. Ne sjećam se kako, ali završio sam u kontrastruji, spustio se niz brzac i pentrajući se niz stijene došao do Maela i svog kajaka.

     Nastavili smo veslati.

-Na ovom brzacu pazite da ne idete desno. Tamo je balvan i možete se zaglaviti pod njim- rekao nam je Mael. U sred brzaca sam se prevrnuo. Pripremio sam se za eskimutiranje, ali sam osjetio snažan udarac u lice i zube. Nabio sam se glavom na kamen. Počela me je hvatati panika. Što ako idem prema balvanu. Nogama sam se izgurao iz kajaka i zaplivao. To je bilo posljednje plivanje. Ozlijeđen, ali živ završio sam dan. Još jedan dan sam ukrao Smrti, koja nad nama svima visi i čeka svoj trenutak.

-Idući dan idemo opet na rijeku Calderu, nju poznajete već iz rafta.-predložio je Mael,a Nils i ja prihvatili. Velika voda, veliki padovi, velike hidrauličke rupe i ja izranjavan. Strah u meni se zadržao.

  Idući dan išli smo u istoj postavi. Prvi brzac sam promatrao kako ostali prolaze. U jednom trenutku odlučio sam, veslat ću. Pogledao sam Maela. Dao mi je znak pješačenja. Razumio sam da je odlučio da pješačim ovaj brzac. Otišao sam do kajaka i počeo ga nositi dolje. Na putu po kamenjima sam sreo Nilsa koji je nosio kajak, veslat će brzac ponovo. Mael nije bio za to da pješačim već mi je htio reći da Nils dolazi k meni. Ipak sam odlučio ne veslati. Ostatak rijeke je prošao bez problema, najviše zato što mi je Mael pokazivao manje zahtjevnije linije. Na one koje su bile komplicirane pripremao nas je objašnjavanjem. Završio sam rijeku pun adrenalina i zadovoljniji sobom.

-Sutra idemo na Santo Domingo, donji tok i nešto rijeke Verde. Imamo par kilometara pješačenja, predlažem vam da iznajmimo magarce koji će nositi vaše kajake do početne pozicije.

Prihvatili smo njegov prijedlog. Nils i ja smo otišli kući, skuhali obilnu večeru i opuštali se uz razgovor o dojmovima i planovima za budućnost.

-Moram ti poslati neke kontakte iz moje obitelji, u slučaju da se nešto dogodi-rekao sam mu i poslao broj svoje sestre koja živi u Njemačkoj, s kojom se može sporazumjeti. Ples se nastavlja.

16.05.22.

‍